Knjige, eseji, ...Filmovi, televizija, ...Audio kasetaGalerija slika, foto album, ...Iz tiskaSadašnja i ranije rubrike iz tiska
Pošalji mi e-mailUpišite se u knjigu gostiju
Switch to English


ZBORNICI

Iz "DOMETA" '92.

MINSKO POLJE

Moj sin u snu bezbrižno korača minskim poljem.
U tom nepravilnom krugu koji mora prevaliti
sa svim nužnim i zbog toga opasnim svilenim
koracima, on je samo mali zaigrani dječak.
A ja tonem među bijelim jastucima, zaštićena žicom-zidom,
dok on u svom otežalom,
nedovršenom koraku
prolijeće kroz zrak.


Iz HRVATSKOG KAJKAVSKOG KOLENDARA 95.


SMRT

U mojoj ladici na mene spremno čeka smrt,
neodoljivo lijepa kao dječji osmijeh, tako strašno blizu,
tako neobično blaga
da joj skoro tepam.


Iz zbornika REČI RIEČ 96.


UPORIŠTE

Pod tustim ledom
moja bol ne stari,
i zato sam ovdje,
da je držim gipkom kao zanos,
vještijom od igre.
To je sve što mogu ili smijem:
koritom tromim biti uporište.


Iz zbornika REČI RIEČ 97.

BUNILO

Oduvijek kao da čekah
slabost ovih zlatnih vjeđa
koje silaze u plamen.
Dno je ovdje, sasvim blizu zastranjenja.
Tromo vodom okovanom gazim,
bunilom se ušutkujuć
da više ne žudim.


Iz zbornika REČI RIEČ 98.


TIJELO GRADA

Svlačim sa sebe
maleno tijelo grada.
Usnuti usred te nagosti
postaje lakše od umiranja,
što je samo odricanje puti od tjesnoće.


Iz zbornika REČI RIEČ 99.

OSOBITA NAKLONOST

Prijateljstvo je oduvijek bilo kategorija ljudskog odnosa s mogućom višeznačnošću; uvijek je donekle moglo biti prevareno u svojoj osnovnoj zamisli bez interesa. Zloupotrebljavano gotovo jednako kao i ljubav, ipak je u sebi uspjelo sačuvati potrebu koja se ni sa čim ne da izjednačiti, no opstojeći na nivou suptilne neophodnosti, i u tome je tek korak udaljenije od ljubavi.

Usprkos svemu, današnje vrijeme baš ne bismo mogli smatrati nekim naročitim procvatom tog oblika bliskosti; barem ne u njegovu humanom smislu. Dapače, mnogo puta, pod krinkom dirljiva prijateljstva ljudi jedni drugima služe samo kao uhodano iskoristiva, po potrebi probavljiva hrana, potporanj pomoću kojeg se penju do svog tajanstvenog počesto bijednog cilja.

No, najzanimljivije i najintrigantnije u prijateljskim odnosima, nezanemariva je različitost prijateljevanja u našim istospolnim odnosima.

Muškarci su odvajkada znali svoje međusobno drugovanje održa(va)ti dostatno konspirativnim kako bi im moglo poslužiti (i) kao štit od moguće najezde ženske 'neposlušnosti". Za razliku od njih žene su, zaštićene varljivom nježnošću, bile dovoljno i mudro pokorne da njihovu nakanu, barem vidljivo, ne osujete. Svejedno je muško prijateljstvo, po mnogočemu jedan odaniji vid druženja i recipročne ovisnosti. Ponekad mi se čini da muškarci u tom svom najčešće nesebičnom davanju sebe nadrastaju svaku drugu moguću ljubav; kao da je njihovo prisno družbeništvo kakva vješto prerušena misija što samozatajnu uzvišenost nužno proglašava samo običnom naklonošću.

U svakodnevnim kontaktima, medu sobom zakinuti za mnoštvo nedvosmislenih, ugodnih dodira ("jer to muškarcima ne priliči'), oni svoj ugrađeni "oprez" pretaču u povjerenje koje malo koju ženu može ostaviti ravnodušnom. Puno se puta dogodi da ženina ljubomora bude razložno usmjerena upravo na suprugova najboljeg prijatelja, jer malo se koga u razgovoru sluša s tako nepodijeljenom pozornošću kao što muškarac sluša muškarca. Na kraju krajeva, već samo muško površno poznanstvo u sebi uključuje tu količinu neusiljena uvažavanja. To je vjerojatno stoga što je i suparništvo medu njima usredotočeno na posve drukčiju svrhu, ono postoji sa značajno manje tenzija, jer je poduprto djelomično zavjereničkim razumijevanjem "istovrsnosti".

Za razliku od njega, prijateljstvo medu ženama je, premda svakidašnje transparentno, u biti vrlo složeno u svojoj nestalnoj koncepciji. Ženama, druge žene (osim ako nisu njihove kćeri ili majke) zamalo uopće nisu potrebne. Neophodne su im tek kao zrcalo kroz čiju drsku predvidljivost očitavaju jasne, opominjuće sne. Unatoč tome, odviše su nepovjerljive, a da bi u svojim suparnicama mogle istinski ljubiti makar i vlastitu, smirujuću prepoznatljivost. U svemu je ipak najzagonetnije prijateljevanje između žena i muškaraca. Gotovo ništa se ne čini tako napornim kao, jednoj privlačnoj ženi, pridobivanje muškarčeve (isključivo) prijateljske naklonosti. Od nje se gotovo uvijek očekuje da se "preda", da "popusti", ili "zanemari', kako bi eventualno mogla ući u red odabrana druženja koje podliježe posebnim pravilima. Takvo iznuđeno "prepuštanje" kojim se, možda, po mišljenju "žrtve", može stići do prihvaćenosti nje kao ličnosti, nije tako rijetka pojava. Međutim, prijatelji mogu biti muškarac i žena koji su jednom bili u vezi, pa čak i oni koji to nisu bili, no ne i tada ako je to prijateljstvo uvjetovano jedino seksualnošću određenim načinom ponašanja.

I sama sam često (bila) suočena s nemogućnošću jedne posve normalne komunikacije s muškarcima koji (su) u meni vid(j)e(li) samo zamamni plijen Koliko god bili inteligentni, obrazovani i naizgled profinjeni, uvijek su pritajeno strepili u svom očekivanju izuzetne spolne nadahnutosti njihovom osobom. Umalo nikada nisu mogli biti "izvan toga", barem prijetvorno smireni, a samim time i krotki, kao što se, ukoliko već otvoreno ne mogu biti takvi, u "normalnim" situacijama od njih i očekuje.

Puno sam se puta pitala zašto je tomu tako, čemu ta pokatkad upravo smiješna upornost, kojom, zbog njena načina predstavljanja, već unaprijed sami sebe isključuju.

Danas, žena, po svemu sudeći, može imati iskrenog prijatelja pretežno u bivšem ili sadašnjem dečku, ljubavniku ili suprugu, dakle opet u nekom s kim je jednom bila, ili jest, a nešto rjeđe i u samo - s realnim pokrićem - izuzetno samouvjerenim i jakim osobama, ili pak homoseksualcu. Događa se, doduše, da i podosta iskompleksirani muškarci (no ne i baš bolesno takvi) mogu biti više-manje podnošljivi družbenici bez "onih" (barem ne iskazanih) "prekomjernih htijenja", međutim ne bih rekla da bi se to baš moglo nazvati prijateljstvom, jer je svaka na taj način inferiorna osoba, kojem god spolu pripada, pomalo nesposobna za tu vrst odnosa.

Koliko god je prijateljstvo među ženama, kao što već naznačih, u većini slučajeva tek "transcendentalno nadmoćno" odmjeravanje, ipak je. najviše jedna međusobna oaza suosjećanja, otok na koji se naprosto mora pobjeći, jer ih "tamo drugdje" najčešće nisu uspjeli, ni znali voljeti kao nekog "ravnopravno" svojeg, ili bezuvjetno pripadajućeg jednom, vrlo sličnom njihovom, a opet sasvim osobitom, svijetu naklonosti.


Iz zbornika REČI RIEČ 2000.


SPOMEN


Ne mogu zapisati pokret
osim u nestalno sjećanje,
ruku koja prelama sjaj,
stradanje koje je znamen.
Jer što znači slika savladanom snu,
to padajuće ozračje
što zloslutno srlja u spomen?


Iz zbornika REČI RIEČ 2001.

NA POVRŠINI

U kolijevci, nije mi potrebna
nježnost ruke koja je ljulja.
Moj vrisak je molitva
kojom dozivam beskraj
te uljudne kretnje
što me zavarava
samo dok vrištim na površini.


Home | Biografija | Knjige | Film i TV | Audiokaseta | Galerija | Iz tiska | Kolumne

Copyright © 2001 Stanka Gjurić, sva prava pridržana.    Design by