NAMJERA

Rano se budim;
da bih pogledala kroz rešetke
u mrklo jutro.
Možda ću moći saviti kovinu,
provući tijelo kroz uzan prolaz,
poletjeti.
Tamo vani čeka me prepreka
koju ne mogu i ne želim zaobići:
čovjek koji je sačinjen od uvjerenja
i prkosa.
Stoji poput kosca
sa samrtnim ljubavnim osmijehom
na svome licu prikrivenog bestidnika;
progonjen žudnjom
kojoj ne može uteći.
Ja ih dolazim razuvjeriti;
sobom od sebe;
to dvoje nerazdruživih,
kompulzivnih prijatelja.