Večernji 17. ožujka '94.
Razgovarala S. Ivić

U maniri glamoura pripadajućeg građanskoj kulturi, koji na žalost tek rijetko zatrepće u Zagrebu, jučer je u mezaninu Esplanade predstavljena knjiga poezije Stanke Gjurić:.Protuotrov ili njegovanje ludila".

Uz diskretno zveckanje čaša na malom koktelu u očekivanju susreta s intimnom ženskom lirikom pristigli su, uz ljude od književnosti, poput akademika Nedjeljka Mihanovića, pjesnika Zlatka Tomičiča i brigadnog generala Ivana Tolja, također I Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Marko Veselica, Mladen Schwartz pa i Tereza Kesovija svjetski prvak u karateu Enver Idrizi, Željko Malnar...

Sama pjesnikinja pak zamamna je ljepotica čiji su stihovi peti put skupljeni u zbirku u izdanju "Meditora", dobitnica pet nagrada Goranova proljeća I prve nagrade na susretu pjesnika u Poznanovcu 1983. zastupljena je u petnaestak zbornika. U Santa Cruzu, Kalifornija, objavljene su joj i989. godine pjesme u Američkoj antologiji svjetske poezije, a promovirana zbirka izazvala je same pohvale, štoviše, akademik Nedjeljko Mihanović ustvrdio je da je u njoj nekoliko antologijskih pjesama, a brigadni general Ivan Tolj rekao je kako je ona "poeta sama od sebe", koja je "uvijek znala što joj je činiti".

Šarmantna žena koja pobija onu o samozatajnim pjesnikinjama koje stvaraju iz patnje, u širokim je krugovima ipak poznatija po manekenskoj nego pjesničkoj karijeri. Nekoliko je godina bila i foto-model, pa se čak priča da joj je Društvo književnika uskratilo članstvo zato što se slikala gola, iako se na jučerašnjoj promociji tome pokušalo pridati političkih konotacija (gotovo neizbježno s obzirom na sastav uzvanika).

Bilo kako bilo, čitaoci Večernjaka zacijelo je pamte po čestom, pojavljivanju na našoj duplerici, doduše, proteklog desetljeća. Usprkos prohujalim godinama, gospođa Gjurić Izuzetno je lijepa žena, a nakon svjetskih lutanja, rođena Čakovčanka, već četvrtu godinu živi u Zagrebu.

Sasvim u duhu one pjesnici su čuđenje u svijetu, gotovo je dirljivo spontana, nasmijana, šarmantna, djetinjasta i lijepa. Neposredna poput svih dobroćudnih ljudi gospoda Gjurić, na novinarsku znatiželju čime se još bavi, jer od pjesama se kod nas ne živi, kaže: "Ničim. Imam mecenu ". Prekinuvši nam žuborom smijeha tople mislene tokove o tome da još ima Ilusstrissimusa koji će svojim bogatstvom podržati đake i stvaraoce veli: - Ma ne. Mecena mi je dečko s kojim živim. Znate, on me uzdržava. To vam je čovjek čvrsto na zemlji jer da smo oboje pjesnici ne znam gdje bismo bili.

Stanka Gjurić bavi se i glumom. Prije tri godine igrala je u Grlićevu filmu "Ljeto bijelih ruža", potom u "Vrijeme za", a sprema se za ulogu u novom filmu Branka Šmita.

- Nisam kriva što sam svestrana - smije se.
Volim se baviti mnogim stvarima, no još od malih nogu sam znala da ću biti pjesnikinja. Dokaz je to što još pišem, uvijek to izlazi iz mene i imam što reći.

Ljepota se, doduše, drži nekom životnom prednošću, kod žena pak koje se žele dokazati pameću izaziva sumnju: Ima mnogo takvih koji me gledaju samo kao lijepu ženu, i onda se čude da ja uopće pišem, da sam to zaista ja, i kraju da pišem tako dobro.